DOK BOSANCI KUKAJU KAKO NEMAJU: Otišao u Kanadu “trbuhom za kruhom”, početna plata 2 700 eura…

Profesionalni vozač kamiona, u Kanadu je otišao “trbuhom za kruhom” gdje mu je početna plata bila oko 2.700 evra. Kaže da u životu uživa punim plućima. Orahovčanin Antonio Straga na putu je više od 20 godina, kaže da je srećan što je otišao ne iz Hrvatske, nego i iz Evrope. “Prije nisam nikada bio slobodan. Zbog posla nisam imao vremena za porodicu. Sad se ženim za mjesec dana. I drago mi je da sam otišao ne iz Hrvatske, nego iz Evrope”, ističe on za Tportal. Vozačku karijeru počeo je u vojsci, a nakon toga je vrlo brzo kao 19-godišnjak našao posao u Italiji. “Porjeklom sam Italijan. Zbog svog porjekla brzo sam dobio papire. Prvu godinu sam vozio samo u Italiji, a onda narednih 19 godina u čitavoj Evropi”, govori Straga. Nakon što su Poljska, Slovačka i Češka, a zatim i Bugarska, ušle u Evropsku uniju velik broj italijanskih firmi otvorio je svoje filijale u tim zemljama, privučene nižim poreskim opterećenjima. Za sve one koji zele saznati vise neka se jave na moj profil klikom na sliku ispod






“U Italiji je gazda za mene plaćao 730 evra za penzijsko, zdravstveno i porez, a u Slovačkoj 150 evra. Na papirima bili smo prijavljeni u Slovačkoj, a kompanija je i dalje fizički bila u Italiji. Plata mi se gotovo prepolovila. Pukao sam, ostavio sve i vratio se u Hrvatsku. Nakon četiri mjeseca našao sam oglas da kanadske kompanije traže vozače. Otišao sam na intervju u Zagreb i tako je sve krenulo. Proces je trajao pet mjeseci i koštalo me sve skupa 6000 kuna (oko 800 evra) sa ljekarskim i ostalim papirima”, kaže Straga. U Kanadu je stigao sa još 11 ljudi iz Hrvatske. Neki od njih, prisjeća se, nisu nikad ni vidjeli kamion, a kamoli ga vozili. Kako su oni upali u čitavu priču, još mu uvijek nije jasno. “Svako je morao da ima 4.500 kanadskih dolara (oko 3.000 evra). Kompanija koja nas je angažovala tražila je da odemo u profesionalnu školu za vozače. Sa smještajem i, ako ste položili sve u roku od dvije nedelje, to je koštalo 3.600 kanadskih dolara. Neki su se vratili kući bez novca, a nekima su trebala četiri nedjelje da sve polože, za što su platili 7.000 dolara “, kaže ovaj vozač. On je sve prošao u roku i tri nedjelje od dolaska u Kanadu, tačnije u zapadnu pokrajinu Britansku Kolumbiju, pa je počeo i da radi. Unapred je od firme dobio akontaciju od 1000 dolara. “Počeo sam od najgoreg posla, ručnog istovara kontejnera u velikim trgovačkim centrima. Nakon nedjelju dana sam poludio i rekao da to neću više raditi. Doveli su me za vožnju dugih tura, a ne za istovarivanje kamiona. Tri dana sam bio kod kuće, a onda sam dobio svoj kamion i međuprovincijske ture. Mnogo ljudi to nije uspelo, a ja sam imao volje, iskustva i pokazao sam im da ne mogu da me gaze ‘, prisjeća se Straga. Plata mu je u počecima iznosila 3400-4000 kanadskih dolara (do 2.700 evra). Dažbine za stanove se kreće od 700 do 1200 dolara, a za hranu mjesečno tročlana porodica potroši 400-600 dolara. Grejanje je uključeno u stanarinu dok struja mjesečno košta od 60 do 90 dolara. Pristojan automobil može da se kupiti za nekih 600 dolara. “Sve ovo govorim za pokrajinu Albertu, u kojoj sada živim. Čovjek, ako malo pazi, sigurno u početku može da uštedi 1.000 dolara mjesečno (oko 700 evra). Sada mi je plata veća, ali i više trošim. Život nije samo posao i štednja “, ističe. Alberta je naftom najbogatija kanadska pokrajina. Gotovo sve količine koje su se izvozile išle su u susjedni SAD. Kako su Amerikanci podigli domaću proizvodnju, to se nepovoljno odrazilo na kanadsku naftnu industriju.